No zamislite računalnu snagu Super Nintenda, smještenu u kompjuteru veličine dnevne sobe. Na prvi pogled djeluje besmisleno.
Ali upravo je to napravio jedan čovjek u engleskom gradu Cambridgeu.
Megaprocesor – djelo luđaka ili koristan obrazovni alat
Prije četiri godine James Newman započeo je rad na svome 'megaprocesoru', kako ga je sam nazvao. Radi se o 16 bitnom računalu koje teži 250 kila i zauzima većinu njegove dnevne sobe.
A zašto je to učinio? "Jer sam tako htio", glasi odgovor na njegovoj internet stranici.
Ali u intervjuu za Popular Science, Newman kaže kako je projekt počeo kao način da vizualizira kako procesor radi.
Kako je softverski inženjer, Newman dobro razumije način na koji funkcionira digitalna elektronika, ali se "pitao kako bi bilo gledati podatke kako teku okolo." I tako je počeo graditi procesor koristivši individualne tranzistore, umjesto sitnih koji se nalaze u silicijskom čipu. Zatim je dodao i LED diode kako bi vizualno pokazai procesiranje podataka u stvarnome vremenu.
Kako su prolazile godine, stroj je postajao sve veći i veći. U početku nije namjeravao da procesor bude toliko velik. "Jednostavno je projekt rastao malo po malo."
Prije par tjedana Newman je napokon dovršio svoj megaprocesor. Ovaj ogromni uređaj dug je deset, a visok dva metra. Sastoji se od preko 40.000 tranzistora i 10.000 LED dioda, a cijena izgradnje bila je preko 330.000 kuna.
Do sada je programirao Tetris i križić-kružić. Nada se da će dodati i Zmije.
Što njegovi prijatelji i obitelj misle o ovom megalomanskom projektu. "Dosta su zainteresirani", kaže Newman. "Iako, jasno, svi oni misle da sam lud."
Newman bi želio da njegov megaprocesor nađe dobar dom, negdje gdje bi se mogao koristiti u obrazovne svrhe. "Mogao bi pomoći u objašnjavanju ljudima što se događa unutar stvari koje redovito koriste", kaže. "I možda bi zainteresirao mlade za to kako rade tranzistori."
