Ikona hrvatske košarke Dražen Petrović danas bi proslavio 53. rođendan. 24 godine prošle su od kobnog 7. lipnja i automobilske nesreće na autocesti u njemačkom Ingolstadtu, a mi se i dan danas pitamo što je sve Hrvatska mogla osvojiti s njime...
Legenda hrvatske košarke rođena je 22. listopada davne 1964. u Šibeniku i na današnji dan, Dražen bi navršio točno 53 godine. Čak 24 godine nakon tragičnog kraja tada daleko najveće sportske zvijezde s naših prostora, uspomena ne blijedi, a mi se još uvijek pitamo koliko smo visoko mogli letjeti s Draženom kao vođom naše nacionalne vrste.
Brata Aleksandra pratio na svakom koraku
Petrović je karijeru započeo u rodnom gradu, u tadašnjoj Šibenki za čiju je seniorsku momčad prvi put zaigrao sa samo 15 godina. Veliki entuzijazam, ostajanje dokasna na treninzima i sjajan učinak prizvao je i interes brojnih europskih klubova, no Dražen je odlučio ići korak po korak i potpisati za zagrebačku Cibonu, u kojoj je igrao i njegov brat Aleksandar.
Sjajne izvedbe nisu izostale, Dražen je u dva navrata doveo Zagrepčane na vrh Europe ('85 i '86), što je uspjeh koji je u današnje vrijeme nezamisliv nekom od hrvatskih košarkaških klubova.
Tada je na red došao prvi korak u inozemstvu, Petrović je momčad Cibone zamijenio onom španjolskog velikana Real Madrida, koju je također okitio brojnim trofejima, a u tom je periodu osvojio i Europsko prvenstvo u Zagrebu 1989. godine te Svjetsko prvenstvo u Argentini 1990. s reprezentacijom Jugoslavije.
Fenomenalne igre u španjolskoj prijestolnici nisu ostale nezamijećene ni među skautima najjače lige svijeta NBA-a, iako su se u to doba u potrazi za svježom krvlju vrlo rijetko okretali u smjeru starog kontinenta. Ipak, netko je morao provjeriti to čudo od igrača koje je osvajalo trofej za trofejem u 'kraljevskom klubu', a Jugoslaviju dovelo do europskog i svjetskog trona. Dražen je tako 1990. godine, nakon neugodnih sudskih sporova zbog poteškoćama s Realom koji ga isprva nije želio pustiti, postao članom Portland Trail Blazersa.
Eksplozija u Netsima, srebro u Barceloni
Nažalost, zbog ligaške politike i slabog statusa koji su Europljani tada uživali na američkom tlu, u Blazersima je uglavnom sjedio na klupi, no stigavši u New Jersey Netse (sadašnji Brooklyn Netsi), Dražen je eksplodirao. U sezoni 1991/92. u kojoj se praktički tek predstavio zahtjevnoj američkoj publici, ne samo da je bio najbolji šuter momčadi, već je osvojio i nagradu za najboljeg Europljanina ikad u NBA ligi.
Ubojiti Petro, kako su mu Amerikanci tepali, postao je pravi lider Netsa. Te sezone je nastupio u svakoj utakmici, u prosjeku je na terenu provodio 30,6 minuta i imao prosjek od 20,5 koševa po susretu, a prosjek šuta mu je bio iznad 50 posto. Posebno se pamti utakmica protiv Houston Rocketsa u njegovoj, pokazat će se kasnije, posljednjoj sezoni karijere. Petrović je zabio nevjerojatna 44 koša, što je Amerikance oborilo s nogu, a rekord postignutih koševa koji je Dražen te 1993. godine postavio među hrvatskim košarkašima tek je 23 godine kasnije uspio izjednačiti Bojan Bogdanović.
Iste godine, nakon raspada bivše Jugoslavije, s tek je oformljenom hrvatskom reprezentacijom stigao do uspjeha koji je i dan danas ostao najveći u povijesti. Naime, naši su košarkaši predvođeni Draženom dogurali do finala Olimpijskih igara u Barceloni, gdje su poraženi protiv moćne reprezentacije SAD-a, tada poznate pod nadimkom 'Dream Team', što je ostao sinonim za tu generaciju. Izvodio je i u tom finalu Petrović čuda na terenu, no protiv momčadi koju su činili igrači poput Michaela Jordana, Larryja Birda, Scottiea Pippena i Magica Johnsona, jednostavno nije išlo. SAD je slavio 117:85, a Hrvatska se okitila prvom i jedinom košarkaškom medaljom s Olimpijade.
Uz moćne Amerikance, na srebro se jednostavno nismo mogli žalliti, sve se činilo savršeno i svi su samo čekali nove majstorije i uspjehe, kako Dražena osobno, tako i ekipa koje su imale čast da on nastupa u njihovim redovima, no tada se dogodilo nešto užasno.
Stravična prometna nesreća na autocesti pored njemačkog Ingolstadta koštala je Dražena života u 29. godini. Javnost je bila u potpunom šoku, a početkom NBA sezone 1993./94. Netsi su umirovili dres s brojem 3 koji je Petrović nosio, što najviše govori o tome koliko je naš 'košarkaški Mozart' značio njihovom klubu.
Iako Dražena više nema s nama, njegov duh ostat će sveprisutan. Uostalom, da nije tako, ne bismo se iz godine u godinu iznova prisjećali svega što smo upravo nabrojali, a nabrajat ćemo i dalje... Sjajan šut, neviđena motivacija i spartanska želja za pobjedom bile su njegove najveće odlike, odlike koje se u današnjem modernom sportu, ruku na srce, rijetko viđaju.
Prošle su 24 godine, a čini se kao da je Dražen još jučer vladao košarkaškim terenima. Kako kaže naslov svima nam poznate šibenske pjesme u Draženovu čast, 'život leti, kapetane'. I doista leti...
